Samostan Sv. Bonaventure

Samostan Sv. Bonaventure sa pokretnim naslijeđem, proglašena nacionalnim spomenikom Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Nacionalni spomenik se sastoji od zgrade Samostana sa gimnazijom i sjemeništem, pripadajuće crkve i pokretnog naslijeđa koje čini zbirka slika starih majstora. Postojeća građevinska cjelina nastala je na prelazu iz XIX u XX vijek.
Godine 1897. Provincijal fra Anđeo Ćurić je prvi put javno obznanio namjeru gradnje Samostana gdje bi bila smještena gimnazija u Visokom. Već 1898. godine austrougarske vlasti dekretom iz Beča su konačno odobrile gradnju u Visokom. Projektant historicističkog objekta je bio Ivan Holtz. Godine 1900. grade objekat samostana gdje je bila smještena i škola sa sjemeništem. Razlozi obnavljanja franjevačkog reda, te uspostavljanje sjemeništa i škole u Visokom, pored historijskih su i praktični: Visoko se nalazi u središtu Bosne, dobro je povezano sa svim njenim krajevima. Kroz mjesto je već prolazila željeznica, a blizina Sarajeva je omogućavala da provincijsko Straješinstvo s lakoćom nadzire rad škole.

U sklopu objekta nalazi se biblioteka osnovana pred kraj XIX vijeka u Gučoj Gori. Broj naslova je 1941. godine iznosio 15.000, a krajem XX vijeka 60.000.
Pored toga, godine 1975. ustanovljen je Lapidarij, vrijedna arheološka zbirka gdje su smješteni artefakti iz antičkog i srednjovjekovnog perioda. Iste godine je ustanovljena etnografska zbirka.

U historijskom kompleksu se čuva vrijedna zbirka starih majstora koja podrazumijeva vrijedna djela Porcijunkulski oprost Paulusa Antoniusa Sensera (1716. – Pečuh, Pécs 8.1.1758.) i Sveto rodbinstvo fra Mihe Ćuića (Tomislavgrad, Županjac, Županj – potok, Duvno, oko 1750 – 1809). Strop crkvenog enterijera ukrašen je vrijednim zidnim slikama Marka Antonija (Gemona, 07.09.1849. – Zagreb, 25.05.1937).
Na cjelini Samostana Sv. Bonaventure u Visokom više puta su vršeni radovi na adaptaciji objekta, posljednji put 2002. godine.