Arheološko područje Mili

Arheološko područje Mili, krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, smještena u mjestu Arnautovići, proglašena je nacionalnim spomenikom Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Lokalitet na kojem se nalaze ostaci crkve zove se Zidine ili Crkvina i sastoji se od četiri graditeljske cjeline:
- Najstariji zid u jugoistočnom uglu naosa velike crkve iz antičkog odnosno kasnoantičkog perioda.
- Romanička crkva podignuta iznad najstarijeg objekta.
- Starija gotička crkva koja se naslanjala na apsidu romaničke crkve.
- Mlađa ili velika gotička crkva.
U XIV stoljeću u Milima je bilo bansko sjedište i centar
državnog života. Bosanski vladari ban Stjepan II Kotromanić, ban i kralj Tvrtko
I Kotromanić izdavali su povelje u Milama.
Mile zatim postaju i krunidbeno mjesto bosanskih
kraljeva te su jedno od mjesta gdje su se održavali bosanski državni sabori.
Staro i veliko groblje zajedno sa grobovima Stjepana II i Tvrtka I, potencirali
su značaj Mili kao centra posmrtnog kulta. Nakon osnivanja prvog franjevačkog
samostana i organizacijom franjevačke pokrajine (vikarije) 1340. godine,
postaje sjedište vjerskih institucija. Samostan je imao i važnu ulogu čuvara
vladarskih i drugih javnih isprava (locus credibilis).
Na današnji izgled područja poseban utjecaj
imala je gradnja željezničke pruge 1947. godine. Tom prilikom ruševine su grubo
poravnate i na njima podignute barake za smještaj omladinskih radnih brigada.
Izgrađena je i uskotračna željeznička pruga, kasnije pretvorena u cestu, kojom
je područje zajedno sa crkvom presječeno na dva dijela. Uz put su građeni privatni
stambeni objekti, od kojih se jedan nalazi neposredno uz lokalitet.