Arheološko područje Mili

Arheološko područje Mili, krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, smještena u mjestu Arnautovići, proglašena je nacionalnim spomenikom Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Lokalitet na kojem se nalaze ostaci crkve zove se Zidine ili Crkvina i sastoji se od četiri graditeljske cjeline:

1. Najstariji zid u jugoistočnom uglu naosa velike crkve iz antičkog odnosno kasnoantičkog perioda.
2. Romanička crkva podignuta iznad najstarijeg objekta.
3. Starija gotička crkva koja se naslanjala na apsidu romaničke crkve.
4.  Mlađa ili velika gotička crkva.

U XIV stoljeću u Milima je bilo bansko sjedište i centar državnog života. Bosanski vladari ban Stjepan II Kotromanić, ban i kralj Tvrtko I Kotromanić izdavali su povelje u Milama.
Mile zatim postaju i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva te su jedno od mjesta gdje su se održavali bosanski državni sabori. Staro i veliko groblje zajedno sa grobovima Stjepana II i Tvrtka I, potencirali su značaj Mili kao centra posmrtnog kulta. Nakon osnivanja prvog franjevačkog samostana i organizacijom franjevačke pokrajine (vikarije) 1340. godine, postaje sjedište vjerskih institucija. Samostan je imao i važnu ulogu čuvara vladarskih i drugih javnih isprava (locus credibilis).

Na današnji izgled područja poseban utjecaj imala je gradnja željezničke pruge 1947. godine. Tom prilikom ruševine su grubo poravnate i na njima podignute barake za smještaj omladinskih radnih brigada. Izgrađena je i uskotračna željeznička pruga, kasnije pretvorena u cestu, kojom je područje zajedno sa crkvom presječeno na dva dijela. Uz put su građeni privatni stambeni objekti, od kojih se jedan nalazi neposredno uz lokalitet.