Povelja Kulina bana napisana prije 832 godine: Rodni list bosanske državnosti
Povelja bosanskog bana Kulina je napisana na današnji dan prije tačno 832 godine, 29. augusta 1189. godine, na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.
Povelja pokazuje da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara. To je najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Bosanski vladar Kulin ban napisao je Povelju dubrovačkom knezu kojom su u to vrijeme regulirani trgovački odnosi Bosne i Dubrovnika. Kulin ban je ovim dokumentom dao Dubrovčanima slobodu kretanja na teritoriju Bosne i time ih oslobodio plaćanja carine.
Povelja je prvi poznati dokument koji je jedan bosanski vladar uputio drugom vladaru, u ovom slučaju knezu, druge države. Pisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom, prvi je poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, a kao takav zaslužuje posebnu pažnju.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. vijeku danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.

Kulin ban se prvi put spominje u pismu koje mu je u Bosnu namjeravao donijeti Teobald, poslanik pape Aleksandra III. Bilo je adresirano „Kulinu, velikom banu Bosne“, a počinjalo je riječima „plemenitom i moćnom mužu Kulinu banu Bosne“, piše historičar prof. dr. Enver Imamović (Korijeni Bosne i bosanstva). I danas spominjana izreka „od Kulina bana i dobrijeh dana“ svojevrsna je metafora ondašnjeg blagostanja u Bosni. Kulin ban je stolovao u okolini Visokog i bio je veoma značajan i možemo reći omiljen vladar. Bosna tada doživljava prvi procvat (kroz dugu bosansku povijest ekonomski i vojni procvat srednjovjekovne bosanske države se bilježi i za vrijeme vladavine bosanskog kralja Tvrtka I (1353.-1377.-1391.) koji je krunisan i ukopan u crkvi u Milima, Arnautovići, Visoko).
Povijesne knjige kazuju da je krajem 12. stoljeća ban Kulin izgradio jednu crkvu, pretežno u predromaničkom stilu, na području visočkog sela Biskupići, Muhašinovići, Visoko. Samo podizanje crkve ne bi moglo poslužiti kao dokaz za lokaciju vladarske rezidencije, ali je, u svakom slučaju, karakteristično da je crkva podignuta u neposrednoj blizini kasnije poznatih dvorova bosanskih vladara i zbornog mjesta bosanskog državnog sabora (Moštre, Podvisoki, Mili).

Po onome što je učinio za državu Bosnu, za naše pretke Bošnjane, pa i za nas Bosance i Hercegovce, sjećat ćemo ga se i uvijek spominjati „za vrijeme Kulina bana i dobrijeh dana“.
Izvor:visoko.co.ba./visoko-rtv.ba
Nacionalni spomenik BiH – Stari grad Visoki
Povodom Dana grada Visoko donosimo vam video o još jednom nacionalnom spomeniku Visokog i BiH. Imali ste priliku vidjeti video u kojem je prikazan lokalitet Mili/Mile u Arnautovićima, a sada je u pitanju još jedno mjesto koje se tiče bosanskog kraljevstva, tačnije mjesta gdje su stolovali bosanski kraljevi. U pitanju je Stari grad Visoki, jedan od sedam nacionalnih spomenika koji se nalaze na području Visokog. Nalazi se na mjestu koje neki zovu Grad, neki Visočica, a neki Bosanska piramida Sunca. No Stari grad Visoki ima svoju značajnu ulogu u istoriji Bosne i nije bez razloga jedan od nacionalnih spomenika ove zemlje.
Izvor:visoko.co.ba