Blog

Šerefudinova Bijela džamija u Visokom ima veliku važnost za grad i okolinu. Prvi put je izgrađena 1477.godine a sadašnji izgled je nakon potpune rekonstrukcije dobila 1980. Godine. Zbog njene upadljivosti, stvaralaštva, originalnosti i novih pristupa u gradnji, 1983. godine, dobila je prestižnu Aga Khanovu nagradu za arhitekturu. Također, 2007. godine, Bijela džamija je dobila još jedno priznanje od mađarskih arhitekta koji su ocijenili da je među tri najbolje dizajnirana sakralna prostora u Europi.  

Poznata je činjenica da su najstarije džamije u Visokom Pertačka i Šerefudinova (“Čaršijska”). Podijeljena su mišljenja o tome koja je od njih starija, ali to istovremeno navodi na zaključak da su otprilike približne starosti. Pošto nažalost nigdje nema pisanih dokaza o tome ko je i kada podizao visočke džamije, to se ni za jednu sigurno ne zna datum gradnje niti njen hajir-sahibija.

Džamija se sastoji iz pet funkcionalnih dijelova:

• Pristupni prostor i dvorište
• Glavni unutrašnji prostor
• Produženje glavnog prostora
• Groblje
• Minaret

Središnji dio džamije je napravljen za molitvu i ostale vjerske aktivnosti kao što su razgovori i hutbe. Molitva se vrši u produženom dijelu. Produženi dio se sastoji od malog auditorija i ureda. Tradicionalno, kod bosanskih džamija, groblje služi kao tampon između džamije i ostalih zgrada u blizini, ali kod ove džamije groblje je izolirano. Zlatko Ugljen je iskoristio tradicionalni raspored bosanskih džamija koje se sastoje od dvorišta koje vodi do kvadratnog prostora za molitvu, iznad kojeg se uzdiže kupola. Razlika je u neobičnom rasporedu ovog koncepta, gdje veliki stakleni paneli čine džamiju još bolje uklopljenom sa ostatkom. Pet krovnih prozora simbolizuju pet glavnih islamskih principa, i u isto vrijeme bacaju svjetlost na najbitnije prostore u unutrašnjosti. Jugoistočna fasada kupole je usmjerena prema Kabi. Fontane, govornice i drugi ukrasni elementi su jednostavni, kao i kaligrafija u unutrašnjosti koja je napravljena tako da je lahko čitljiva. Unutrašnjost i vanjština su obojeni u bijelo, dok je bež boja korištena za pod, a zelena za nekolicinu metalnih elemenata, kao što su cijevi i ramovi.

Tabačka/Tabhanska džamija je proglašena nacionalnim spomenikom Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Izgrađena je u prvoj polovini 17. stoljeća na lijevoj obali rijeke Fojnice, na nekadašnjoj periferiji Visočke čaršije uz staru tabhanu. Razvojem čaršije dospjela je u njeno središte. Tabhanska džamija nastala je u vrijeme ekspanzije tabačkog zanata, kad je esnaf tabačkih zanatlija dovoljno osnažio da bi zanatlije stekle dovoljno sredstava za izgradnju jednog takvog objekta. Džemat ove džamije sačinjavali su uglavnom zanatlije – tabaci. Tabaci su obrtnici koji se bave štavljenjem kože, a njihove radionice se zovu tabhane. Još jedan razlog zbog kojeg su se tabaci odlučili da prave ovu džamiju je i neugodan miris koji je imala koža prilikom obrade, zbog kojeg je tabacima bilo neprijatno odlaziti na molitvu u druge džamije.